Davno, davno, još kad sam se počeo baviti ribolovom, živeći u Varaždinu, išao sam pecat na Dravu.
Normalno da se je lovila riba koje je bilo najviše, bjelkice, podusti, a koji puta i nešto veče.
Od mamaca bio je najomiljeniji mesni crv, kojeg smo mi klinci išli moljakati u štavionici kože pokraj Drave. Bio je vrlo "ugodnog mirisa"
Jednog dana nas nekolicina odosmo sa tim crvima na pecanje, a kako je onda još bilo ribe izobilju, potrošismo crve, što si rekao "keks".
Nije nam se dalo doma, ali nedostatak mamaca nas je tjerao kući. I onda na scenu stupa jedan stari dedek.
Deca, odite si nabrati crve, veli dedek, a mi se zgledamo, kaj to ovaj pripoveda?
Dedek se zdigne sa panja na kojem je sjedio, dođe do jedne vrste čičaka koji su rasli oko nas u izobilju, uzme ih otvarati prstima od vrha prema stabljici i u gotovo svakom se nalazio mali crvić.
Dan danas i ja prodajem foru mladim ribićima, da naberu crve, a oni me gledaju kak da sam pal s Marsa.
Probajte i Vi, koji niste znali, a eto i slike čička (neznam ime) ali to nije ni važno kad ostaneš bez mamca
Nema komentara:
Objavi komentar